Osvrni se mirno na godine prošle
U nizu što šapuću bledo je bledo je
Sasvim je isprano sjećanje moje
Ne želim da znam

(Bledo, EKV)

Otvaraš oči. Oči otvaraš samo zato jer te boli. Svaki put kad progutaš slinu, zapeče te u grlu. Kao da si progutao komadić stakla. Ne progutaš li slinu, postaju tvoja usta suha, a jezik ljepljiv. Ne možeš više disati. Zvonjava. U ravnomjernim intervalima. Podižeš slušalicu. Ljubazni muški glas govori jezikom koji ne razumiješ. Pokušavaš se zahvaliti na brizi, međutim umjesto vlastitog glasa čuješ nerazgovijetno krkljanje. Otvaraš oči i zuriš u strop. Ništa. Ne misliš.

Na noćnom ormariću čaša mlijeka, šest oštriga i mala bočica puna tableta. Ravnomjerni šum klima uređaja. Svijetleći neon. Tihi zvuci polaganog klizanja predmeta. Blizu. Nedaleko. Vjerojatno je tu još jedna soba.